János Eifert - Photographer

János Eifert, mađarski fotograf – izbliza. Fotogard.com, Zagreb, 2013. február 5.

2013.02.05. Fotogard.com, Zagreb

Fotogard.com 05.02.2013.

http://www.fotogard.com/janos-eifert-madarski-fotograf-izbliza/

János Eifert, mađarski fotograf – izbliza

Do ponedeljka 11. veljače, ljubitelji fotografske umjetnosti mogu u Fotoklubu Zagreb pogledati izložbu fotografija János Eiferta, znamenitog mađarskog fotografa, znakovitog naziva ‘Ars Poetica’

Do ponedeljka 11. veljače, ljubitelji fotografske umjetnosti mogu u Fotoklubu Zagreb pogledati izložbu fotografija János Eiferta, znamenitog mađarskog fotografa, znakovitog naziva ‘Ars Poetica’.

Eifert spada u sam vrh vrh mađarske fotografske umjetničke scene, prije svega svojom prepoznatljivošću, vrsnoćom i dosegom umjetničkog opusa. Svojim radom i umjetničkim djelom, a posebno sa nadrealističkim fotografskim ostvarenjima, fotografijama plesa i akt fotografijama, nametnuo se je kao značajna figura ne samo mađarske, već i svjetske fotografije.

Rođen je 8. svibnja 1943. godine u Hódmezövásárhely u Mađarskoj, a sada živi i radi u Budimpešti. Eifert nosi umjetnost u sebi, ona mu je data, ona je njegova ljubav i strast. Sa 17 godina postao je profesionalni plesač i sa svojom plesnom grupom Honvéd praćen muzikom, ritmom i svjetlom putovao je svijetom. Zaljubio u nevjerojatnu igru sjena, boja i ritmičkih slika što ih je stvarala svjetlost pozornice i njegova mašta. Valjda su u onim vremenIma Eifertove mladalačke dobi doprle do njega najsavršenije slike plesačica ikada napravljene, one čarobnice sa crteža i pastela nenadmašnog Edgara Degasa. Degas je počeo crtati i slikati plesačice u svojim srednjim godinama, a Efert u mladenačkim 1968. godine, kada je počeo fotografirati inozemnu turneju svoje plesne skupine. Plesom se aktivno bavio sve do 1977. godine kad se u potpunosti posvećuje profesionalnoj i umjetničkoj fotografiji.

Na fotografskoj umjetničkoj sceni prisutan je punih 45 godina. Njegovom bogatom, raznovrsnom i složenom fotografskom opusu, primjetno je više raznovrsnih motiva, žanrova, koncepata i pristupa; od konvencionalnih do avangardnih. Velik dio njegova opusa čine putopisne i reportažne fotografije. Proputovao je gotovo čitav svijet, bio je u 45 zemalja sa svojim plesnim ansamblom, istovremeno snimajući umjetnička dostignuća svojih kolegica i kolega plesača, zanimljivosti i posebnosti gradova i krajeva u kojem bi boravili.

Iako je u svom dugogodišnjem bogatom fotografskom umjetničkom stvaralaštvu birao raznovrsne teme i sadržaje iz širokog područja fotografske umjetnosti, njegova povezanost sa plesnom umjetnošću posebno se reflektira u njegovom fotografskom stvaralaštvu. Ples je volio kao pokret, eleganciju, govor tijela, a fotografiju je valjda učio da slike doista zaplešu.

Eifert spada u krug umjetnika, koji posjeduju zadivljujuće bogatstvo ideja, maštovitosti, likovne kulture, tehničke savršenosti i time mnoštvo novih i zadivljujućih inovacija. Za njega je fotografija, istovremeno, umijeće, tehnika i velika, ali ozbiljna igra. Za njega, fotografirati znači – stvarati kroz igru, pokazati ono što on, odnosno njegovo oko, njegove emocije vide i otkrivaju iza slojeva svakodnevnog i stvarnog. Ona je za njega ljubav i strast, stalno učenje i vježbanje, prenošenje znanja i svog iskustva na druge, hobi i profesija. On je i umjetnik i majstor svog zanata, koji svoju kameru i računalo znalački i vješto koristi.

Eifertovo fotografsko umjetničko stvaralaštvo teško je kategorizirati prema našim fotografskim ustaljenim modelima. U njegovim se djelima miješaju razni pristupi, prepliće se realno s nadrealnim, stvarnost i fikcija, san dječaka i java mladića. Svoju umjetnost doživljava u stalnim mijenama, nadograđuje je novim detaljima, mijenja ritam, ali ostavlja dušu pjesnika koja uspijeva uvijek izdvojiti ono bitno iz svega što nas okružuje, koja svakoj sjeni, svakom pokretu daje onu jedinstvenost i neponovljivost.

Sam će reći: „Nikada se u svojoj fotografskoj praksi ne držim previše fotografskih pravila i konvencionalnih rješenja. Fotografija nije sport. Međutim, ta pravila se moraju dobro poznavati, da bi ih se znalo i umjelo prekršiti, kako tijekom fotografiranja tako i kasnije u digitalnoj obradi. Računalo je postalo dio foto laboratorija, htjeli mi to priznati ili ne htjeli, i ja ga dosta koristim u svome radu, ali se uvijek držim osnove svega, a osnova svega je dobra fotografija, koju računalnom obradom napravim još boljom jer ispravljam ono što me je kod snimanja smetalo. Često radim i razne manipulacije fotografskim slikama, kombiniram više fotografija u jednu i slično. Sjetimo se samo „analognih snova“ Jerry Uelsmana i foto kolaža Florisa M. Neusüssa iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća! Isto tako snažni efekti fotografija američkog fotografa Williama Kleina poznatog po ironičnom pristupu fotografskim pravilima i korištenju neuobičajenih fotografskih tehnika u kontekstu modne i novinske fotografije, nastalih kao rezultat njegove osobne laboratorijske obrade i želje da naglasi ono što je najznačajnije na fotografiji. Valja reći i to da je on u life fotografiji postupio obrnuto, pa je tako „obrnutom idejom intervencije“ izbjegavao naknadne intervencija u obradi fotografije; djelovao je kao „skrivena kamera“ i ignorirao šablone tradicionalne ulične fotografije. Da spomenem još i moj pristup portretu, jednom od važnijih motiva u mome stvaralaštvu. U 45 godina bavljenja fotografijom napravio sam opsežnu fotografsku zbirku portreta umjetnika, političara i znamenitih osoba iz mnogih država svijeta i stekao golemo iskustvu u ovome žanru. Snimajući portret neke osobe, fotograf preko originalnog fizičkog oblika lica donosi i originalan psihološki lik pojedinca. On, likovnim izražajnim sredstvima pronalazi u licu osobe vizualnu originalnost kojom se jedna osoba razlikuje od druge. Portret uhvaćen u nekom prolaznom trenutku može biti dopadljiv i fotogeničan, ali neće imati prave umjetničke vrijednosti. Dobar portret mora biti slikan ili fotografiran tako da ima najvjerodostojniju sličnost s modelom, da kao prorok kaže njegovu budućnost, ali isto tako da kaže nešto i o njegovoj prošlosti. Mislim, da su gledajući povijest umjetnosti najbolji majstori portreta bili Pablo Picasso kao slikar i Man Ray kao fotograf“.

Ipak najimpresivnije fotografije njegova opusa čine fotografije plesa i akt fotografije. Riječ je zapravo o introspekciji u kojoj prepoznajemo njegovu tradicionalnu tehniku i likovni pristup produbljen s nekim novim suvremenim rješenjima, s nekim novim ritmom u fotografiji koja nam sliku nastoji približiti kao ples, a valja uvijek znati da ples prati čovjeka od pamtivijeka jer su crteži još u špiljama pokazivali čovjeka kako pleše! Ples nije samo pokret, on je reakcija tijela na određene emocije, na pojačano veselje, na strah, žalost, ljubav, pa i mržnju…

I kad govori o svome stvaralaštvu, Eifert će upravo to i naglasiti: „Moje su fotografije plesa uzbudljivi susreti mojih dviju umjetnosti – plesne i fotografske. Plesno kazalište, u kojem sam zaposlen, i balet su mi tijekom moje karijere pružali neiscrpno bogatstvo svog šarolikog života, a ples kao umjetnost i igra nudio mi je mnoštvo svojih izražajnih sredstava i formi kao tematiku i sadržaj mojih fotografija. Plesnu umjetnost pretvarao sam u trajno svjedočanstvo o uspjesima i vrhunskim dometima plesa i njihovih aktera, kamerom sam pratio njihove pokrete, detalje, njihove krize i padove, neponovljive prizore, izraze lica, njihove radosti i tuge; mnoge od tih fotografija kasnije sam pretvarao u umjetnička ostvarenja. U plesnoj fotografiji veliki uzori su mi poznati mađarski fotografi, kao József Pécsi, Kálmán Szőllősy, Keleti Éva ili Péter Korniss Peter. Svi su oni pravili predivne fotografije plesa iako nisu bili plesači, nego jednostavno – vrsni fotografi. Kad je riječ o akt fotografiji, mnogi misle da je akt samo prikazivanje lijepih golih djevojaka; akt je, međutim, mnogo više od toga. Od grčkog i rimskog kiparstva na ovamo, jasno je da akt nije samo žena, nego i muškarac, žena, dijete, mlado i staro. Kroz akt umjetnik izražava njihovu bol, ljubav, patnju, čežnju, pa čak i tako apstraktne stvari kao što su rođenje ili smrt. Umjetnik stvara svoj sustav simbola i vrijednosti koji kroz akt – ali i ostale fotografije predočava konzumentima svojih djela.“

Eifert živi u ovom vremenu, pa tako i stvara u duhu modernih – recentnih stremljenja, ali ne odbacuje po svaku cijenu, tradiciju i dostignuća i postignuća prošlosti. U stvaralaštvu koristi razna i posebna izražajna sredstva, pa tako ostvaruje fotografije mnogostrukih značenja koje dobivaju svoj dublji smisao tek nakon njihova dužeg promatranja i pronicanja u dubinu Eifertove duše-slike, stavljajući promatrača u interaktivan odnos.

Do sada je Eifert imao 190 samostalnih izložbi, sudjelovao je na više od 700 skupnih i žiriranih izložbi fotografije. Primio je 170 nagrada i pohvala, među kojima i značajne nagrade za izvanredan doprinos fotografiji, koje predstavljaju potvrdu ogromne vrijednosti njegova opusa, nevjerojatne raznovrsnosti, originalnosti i individualnosti.

Eifert je dao izniman doprinos u djelovanju, razvijanju i promicanju fotografije kao tehničke i umjetničke discipline, posebice kroz obnašanja dužnosti čelnog čovjeka u fotografskim udrugama i njihovim asocijacijama, priređujući predavanja, radionice, tečajeve; zatim kroz vođenje foto-galerije, sudjelovanjem na stručnim prilozima u časopisima, knjigama i foto-monografijama. Kad podučava mlađe i nadarene učenike ističe da svaka fotografska slika mora biti novo djelo, novo umjetničko ostvarenje, originalna interpretacija autorovog vizualnog iskustva.

Mnoge Eifertove fotografije koriste se u kazalištima, filmovima i televizijskim programima. Napisao je recenzije za mnoge fotografske izložbe, za kataloge i stručnu publicistiku, pa je tako sveukupnim svojim umjetničkim angažmanom utjecao, i danas utječe, na dalji razvoj vizualnih umjetnosti u Mađarskoj.

Na ovoj zagrebačkoj izložbi izložio je 37 fotografija velikog i manjeg formata u formi pojedinačnih fotografija, triptiha, fotomontaža i kolaža nastalih u posljednjih desetak godina. Neka od novijih fotografskih djela imaju u svojoj osnovi fotografije, koje su snimljene prije dvadeset i više godina, pa je tako donio u Zagreb nešto novo i posebno u svijetu fotografske umjetnosti. Gledajući ove fotografije kao da čujemo glazbu charlestona, calypsa, bosa-nove, laganog čardaša, klasične glazbe… Svaka njegova fotografija prikazuje ga kao vrhunskog i posebnog autora, umjetnika koji fotografski proces potpuno nadzire, bilo da je riječ o fotografiranju ili obradi, nalazeći za svaki motiv poseban i adekvatan način fotografskog ispisa.

Fotografije Jánosa Eiferta su poezija, likovno cjelovite, vizualno snažne, tehnički savršene, izvanredno komponirane i potpuno napravljene suvremenim fotografskim i računalnim sredstvima, pa ih stoga valja pogledati! Dobrodošli u Fotoklub Zagreb!

Vinko Šebrek, AFIAP

počasni predsjednik Fotokluba Zagreb